|
|
Zborite dobrim riječima: riječima kao bliske ruke hranjivima, kao bosiljak nakon kiše mirisnima, kao vjetar uzbudljivima,
kao otvorena vrata odlučnima, kao smrt blagima. Krijepite ih dobrim mislima kako bi uvijek bile sočne i svježe.
Zlim riječima putove od sebe i do sebe učinite neprohodnima: naselite ih neumornim riječima i mirisima dobrote. Dobre misli i riječi uklonit će od vas svaku bolest, a drugima će, ljekovite, zacjeljivati rane.
I ako vam ostane samo jedna dobra riječ i samo jedna dobra misao, nemojte je štedjeti. Podajte je prvom na koga se namjerite: tako vam dobrih riječi i misli nikada neće uzmanjkati. A na smjer koji vam je poći neka pokazuje djetinjstvo vaše duše.
S. Lice
| < | listopad, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
design by: N-dizajn
Riječi su toliko snažne, izgovorene u prazno su ništa, zapisane skriveno ništa, ali podijeljene... to je već nešto :)
... čovjek koji ne pravi greške, obično ne radi ništa ...
... put od 1000 milja započinje jednim korakom ....
Sve veličine ovoga svijeta ne vrijede koliko jedan dobar prijatelj. (Voltaire)
...
ako ti pokažem kako da me seciraš,
pravilno razdvojiš na dijelove,
da ti dokažem da imam samo krv i meso
ispod ove blijede kože
i nešto ponosa i srama
kad se ovako izložim pogledu duboko
ispod omotača iza kojeg se volim sakriti,
nestati baš onda kad svi gledaju
i nitko ne vidi,
ako ti pokažem kako da me sastaviš,
zalijepiš, pokupiš oronule dijelove,
naveliko izlizane od uporabe,
pofarbaš fasadu, namjestiš osmijeh,
ako ti se pokažem
ako ti se otkrijem
u maniri svojih djela
ako me rastaviš,
ako me razdvojiš
i napokon vidiš
dušu u tijelu,
što dobijem zauzvrat?
očito još netko shvaća kako je to.. jer našla sam se u tuđoj pjesmi i ne bih dodala ni riječi. a ni oduzela! na preispitivanju sebe sam i nosim se sama sa sobom u 4 zida.. valja nekad preispitat gdje sam zastala jer očito ima razlog zašto sam morala stati.. i iznenadila se odgovorima jer idem već mjesecima nekim svojim putem, tjeram veselo i onda vidim koliko je grešaka učinjeno. i naravno, promijenila bih sve u jednom danu da mogu. sad mi se čini i jedan dan previše za promjene.. inventura podhitno!
evo me.. stavila sve moguće pjesme u kompu da se mixano vrte.. hehe koji džungus !!! koja raznolikost :) ovih dana se pitam ''tko sam uopće''.. upitala sam to svog najboljeg prijatelja: nemam osjećaj da znam tko sam i da imam nešto za dati drugome. primam, ali kome je uopće privlačno to što ja imam i da li uopće išta imam?? i tako vrtim ja njemu svoja razmišljanja, svoje jadikovke o pozitivnoj NULI po koji put.. ali ovaj put malo sustavnije i dobijem odgovor već idući dan:
...gdje drugi vide osobu koja nije definirana ja vidim osobu koja zna sta je zivot i sta ti zivot moze donest pa koja onda ostaje otvorena za sva nova ucenja koja ti zivot donese,a to smatram velikom osobinom koju nema malo tko ljudi,danas svi ostaju zatvoreni u krugu koji imaju i nisu se spremni otvoriti za nesto vise sto tebi jako dobro ide i stalno se "nadogradjujes" u cemu ja vidim samo napredovanje i to veliko,ne ne pozitivnu nulu..ako netko vidi osobu koja nije za vezu ja vidim osobu koja ti moze pruziti veliku sigurnost,osobu koja moze pruziti toliku ljubav da je malo tko moze uopce primiti,a kamoli dati nesto slicno,osoba koja je jako pazljiva,brizna i koja ce paziti da ne povrijedi ne samo svoje voljene nego nikoga oko sebe..ti si jednostavno drukcija od velike vecine i zato se ne uklapas i mnogo puta se mozda osjecas da si manje vrijedna,ali ja bas mislim da je suprotno da si ti posebna i vise vrijedna osoba..mislim da ti neces zivot trositi u gluposti da znas tocno kako ce ici dalje,ali to ne znaci da ti moras sad imati neki veliki cilj i njega sljediti treba imati puno velikih ciljeva i zelja i pratiti ih sve pa za kojeg ti Bog da mogucnost njega ostvariti,a ti mi se cinis i jesi jako sposobna i svestrana osoba i siguran sam da mozes to..JEDNOSTAVNO SI OTVORENA ZA SVE DOBRO STO ZIVOT DAJE a vjeruj mi malo tko je takav,jer svi su zatvoreni u neke svoje kutije malih zelja i ciljeva..zasto bi bilo nemoguce dirati i skidati zvijezde ?!? pa ja ako mislim da je to moguće ja cu tako i zivjet i uzivat sta me briga sto me drugi smatraju ludim zbog toga..;)
i samo da znas meni si ti doista posebna osoba,ali to nije puno bitno ti trebas biti sama sebi posebna osoba,trebas vjerovati u sebe,a imas razloga za to jer cinis dobro !!
srećo moja, možda će ti se činiti da sam izdala našu intimnost riječi, ipak si ti moj najbolji prijatelj koji me zna do dna, i ono lijepo i ono manje lijepo, a i ono ''prljavo'' u mom životu.. i ako ti tako kažeš, to mi mnogo znači.... samo moram sama sebi to posvijestit da sam i ja netko i nešto..
već zadnjih par tjedana živim dosta sretno, čak me sitnice koje su me nekad proganjale i ostavile noćima otvorene oči - to sam sve sama pobijedila, nadišla, suočila se, doduše sa suzama, ali nakon kiše dođe sunce :)) možda sve ovo ne pišem radi drugih nego da negdje arhiviram, a onda koja pokoja riječ, kritika, pohvala svih vas dobro dođe.. tu sam negdje dragi moji, samo nekad zalutam.. al tu sam! :))
Ništa mi neće ovi dan pokvarit!!!! :)
mislim da je napokon sve došlo na svoje mjesto.. možda je i ovaj blog zaslužan tome jer kad stavim crno na bijelo, budem mirnija, budem ona ja.. i sretna sam :) napokon sretna s njim..
ko kaže da se preko noći ne može promijeniti smjer priče.. bajke možda :)
hm.. potreba za riječima! kažu ljudi da ovako kasno nije pametno pisati jer noć je posebna i izazove u nama emocije kojih preko dana nema, pogotovo ne ujutro. ali, neka! moram jer u meni je poviše toga.. dan je bio buran. baš buran u meni. čak sam u jednom trenutku na faksu kroz prozor vidjela sunce koje je obasjalo balkone na poseban način, a u dvorani mračno, koja blještavost vani, vuče van na šetnje, na druženje, na razgovore.. al ne! slušaj predavanje koje ti muči savjest jer istina je sve što je rečeno, posebna su to predavanja utorkom, opomene te ne za taj dan, ne za tjedan, ma cijeloživotno! toliko da pomisliš da su oko tebe svi sveci i da se trebaš samo klanjat..
gledam njega, divan je i kad je tako namršten, kad se iskesi na mene najružnije na svijetu, to tako povrijedi, al trpim.. i onda danas prvi put dođe misao ''a zašto i dokad??''.. (znam da znaš za ovaj blog, ali nadam se da si zaboravio, whatever!) jučer je otišao tako ružno ni ne osvrnuvši se na moju viku ''ajmo na kavu''. cure su se samo smijale, kažu da njih boli kako me fino odjebao, kako to više trpim.. tako je sve opet krenulo u meni ''zašto??''..
ne znam! (eto ti, po prvi put znam da ne znam zašto ti).. jednom me pitao ''zašto baš on''.. ja sam redala sa strahom sve što je u meni, razbijanje intime totalno, sve što mislim redala sam, a riječi to ne mogu izrazit, proizađe tako maleno,tako beznačajno, a u meni je tako veliko. tad sam stala i smijala se, rekao je samo da nije očekivao takav odgovor.. toliko o tome da ja stalno nešto očekujem, da stalno dajem 150% od sebe. kad malo ustuknem, maknem se, krene prigovarat da se opet durim, da nemam volje.. eh da je meni više znat šta ću. imam sebe, bijah sretna, priznajem da više nisam jer svaki dan strepim hoću li ga zadržati, što će misliti, kako je on, kako mu teče dan.. prestajem! sve to prestajem! odlučujem bit ona ista ja, ostavljam njegovu širinu slobode, nema me više tako lako, tako na dohvat ruke.. bila sam sretna kad sam vidjela da mu znači što sam uz njega, kad mi je pričao o sebi, o tugi, o sreći, o bilo čemu, sretna što slušam.. onda je i to dojadilo, nije više imao potrebu podijelit sa mnom.. i onda zateknem na hodniku kako drugima prepričava svoje dane, svoj put.. i onda da ja mislim da sam netko i nešto i da ostanem sigurna u sebe.. pa učini me to tako malenom, tako beznačajnom.. pa onda čujem da zanemarujem tisuće sitnica učinjenih za mene, tisuću razgovora. valjda zato jer su bačeni u vjetar i nitko ih se ne drži, nisu oživjele u djelima.. ništa nisam namjerno zanemarila, dapače, gradila sam od toga kule kojima svi drugi imaju pravo krasti cigle.. i ne pravim od sebe opet žrtvu, samo želim reći da pokušavam biti sretna, a ne znam s čim ni s kim.. a to se ne bi trebalo siliti, to je dolazilo samo od sebe, taj osmijeh ja na sebi nikad nisam ljepše osjetila, bila sam baš veselo biće, baš sretna s njim.. slabo se izražavam i ovdje, stalno, na kavama pogotovo.. nikako da dokažem da želim tu vezu, želim i dalje sve to, ali tražim tu želju zauzvrat, tražim da me se doživi, da ostanem i ja OSOBA, a ne sjena.. želim biti netko u njegovom životu..
Gotta be somebody!!
"Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, više bih sanjao.
Znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila, ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni."
Provela sam divno veče' sa svojim curama u restoranu.. Običan utorak, a gle nas. Ispunjavamo život, da se ne redaju godine bezveze.. Kad sjednete za stol s nekim, priča postaje drugačija, više nitko ne počinje pričat nešto misleći da se svima žuri, nego jednostavno, iz sebe, riječ po riječ, veselje po veselje :) i baš divno društvo imam i baš sam sretna što su uz mene kad je teško u meni..
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim,
rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost
učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žalit ćeš za danom
u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh,
za jedan poljubac,
da si bio prezauzet
da bi im prenio posljednje želje.
GABRIEL GARCIA MARQUES
Šutnja nije zlato!
nekad sam bila vedra osoba, nasmijana, nisam imala što izgubit kad je cijeli svijet bio preda mnom.. onda sam skupljala lijepe trenutke, čuvala ih u sebi da bi me sad progonilo to da ih želim natrag.. da ne želim hladnoću. da želim ljubav, lepršavost one stare mene.. sve se to uništilo ove zime, a stiže već ljeto, nisam nadošla.. al ta moja tuga, to na moj račun ide, sama sam si kriva. sama nisam vidjela tko sam da znam to i ostat, tražila se, onda se prilagodiš svima i nit znaš gdje se trebaš vratit, a shvatiš da to nije taj put kojim treba dalje. i shvatiš da tamo gdje pripadaš - da te tamo više ne cijene, ne žele, ne znaju jer šabloniziraju a ja nisam ni blizu takva.
prva..
nisam ti prva ja sam mrva
na stolu tvojih ljubavi
veže
još nešto nas - al samo steže
bolje nek pukne ostavi
Jer ja
nisam ni vještica ni vila - ja
samo sam ljubila
ostavi me
ko kiša zemlju suhu ostavi me
i na vodi i na kruhu ostavi
i više se ne javi ostavi me
ko neko davno pismo ostavi me
koda se sreli nismo ostavi
nek ruka ruku pozdravi
vjera,
u ljubav vjera mene tjera
da s tobom život potrošim
rijetko,
prevari tako nekog netko
ko mene ti al zivim s tim
jer ja nisam ni vjestica ni vila ja...
SAMO SAM LJUBILA
ostavi me
ko kiša zemlju suhu ostavi me
i na vodi i na kruhu ostavi
i više se ne javi ostavi me
ko neko davno pismo ostavi me
koda se sreli nismo - ostavi
nek ruka ruku pozdravi
MA OSTAVI ME KO KIŠA ZEMLJU SUHU
I NA VODI I NA KRUHU - OSTAVI
I VIŠE SE NE JAVI OSTAVI ME
KO NEKO DAVNO PISMO-OSTAVI ME
KODA SE SRELI NISMO-OSTAVI
NEK RUKA RUKU POZDRAVI
ne brinite, ne ostavljam ga, samo mi se sviđa ova pjesma i nekim čudom mota po glavi.. ima nešto prejako, tako odrješito pjeva, poslušajte svakako!! mislim da se i zove Ostavi me..
eto, meni je subota bila prelijepa, šetnja u prirodi u ugodnom društvu 
i puuuuno razgovora 
i meni odmah dan super :D sutra (tj. danas) bit će kakav bude.. Bože daj da bude svakom sekundom bolje..
Imam sve što poželim,
samo jedno ne!
Da me netko bar na tren
voli zbog mene....
